More
More
Jedna italijanska poslovica kaže da je od reči do dela potrebno preplivati čitavo more. I to ne bilo kakvo more, već more kojim je teško ploviti.
U jednoj svojoj poemi Gete piše:
„Onog trenutka kada se neko posveti nečemu
svim svojim snagama, i samo Proviđenje tada
se pokrene. Svakojaka čudesa se dogode kako
bi mu pritekla u pomoć, stvari koje se inače
nikada ne bi dogodile.
Sve ono što možeš da uradiš
ili što sanjaš da radiš, započni!
Hrabrost nosi u sebi genijalnost, moć i magiju.”
„ Znati nikada nije dovoljno;
potrebno je primeniti u praksi
to što znamo. Čak ni želeti
nije dovoljno; potrebno je uraditi”.
O, da, potrebno je uraditi, potrebno je primeniti to što naučiš. U našem konsultantskom radu, najteži i najdelikatniji zadatak je upravo to: prevesti preduzetnika iz teorije u praksu.
Ubediti ga da pohađa edukaciju, coaching ili da uradi analizu kompanije na kraju i nije toliko komplikovano, ali ono što predstavlja značajnu poteškoću jeste obezbediti da se rešenja i koncepti istaknuti na edukaciji ili u konsultantskom radu primene u praksi.
Ali to upravo i jeste posao pravog konsultanta: da pomogne svom klijentu da sprovede zadatke u delo, jer bez ovog koraka očekivani rezultati nikada neće biti postignuti.
Možete pronaći mnogo kurseva, knjiga, video i audio zapisa koji će vam pomoći da naučite da radite bilo šta što želite. Isto tako i konsultante, trenere i motivacione gurue koji bi vam ukazali na to što treba da promenite. Ali onda je potrebno to sprovesti u delo, baciti se u ovo otvoreno i nepoznato more koje uliva strah.
Uliva strah iz više razloga, zato što npr. usvajanje nove strategije, drugačije od dosadašnje, podrazumeva, u izvesnom smislu, priznavanje da smo pogrešili. A niko ne voli da greši. Može vam izgledati čudno, ali ova nesvesna zamka prilično je uobičajena. Još jedan razlog? Osećaj neadekvatnosti dok radite nove stvari. Ostalo? Skrivene prednosti problema ili obična lenjost. Čovek se prilično dobro oseća u zoni komfora…
Valjane izgovore za nepreduzimanje akcije, onaj ko želi lako će pronaći! Pa ipak, promena je neophodna da bi se napredovalo i ispravan redosled podrazumeva: želeti, razumeti šta i kako i na kraju učiniti.
Ako nam je teško, možemo zatražiti pomoć i možemo početi korak po korak, polako, ali ipak hajde da ubeležimo u svojoj glavi da to nešto moramo URADITI.
Rad zavisi od nas samih, to je naša apsolutna odgovornost. Ako ne radimo, nećemo imati. Setimo se uvek savršenog i magičnog trougla uspeha: budi-radi-imaj i imajmo ga na umu svakodnevno i u radu i u životu.
Zaključila bih, čini mi se Kantovom rečenicom, koja mi se prilično dopada: „Teorija bez prakse je prazna, praksa bez teorije je slepa“.
Prijatan vikend vam želim! Ana M. Alvarez